zauvjek neka nosi
na srcu znak.


Isti sanjari, jos uvijek tintu prolivam.
Zalasci i zore, trenutci u svijetu slovima.
Još uvijek stojim iza istog onog prozora i nadgledam svjetla čekajuci pravi momenat.







________________________



Prolaznika:112589

izvoli:
27.02.2021.

friendship over

Došla sam te 2017 godine na fukltet potpuno sama. Nisam znala nikog. Moj anksiozni poremećaj je tada bio u najgoroj fazi. Nisam željela da steknem tu prijatelje, tačnije nije mi bilo ni do kog. Samo sam željela da se što prije završi predavanje da idem kući. Onda sa upoznala svoju sadašnju najbolju prijateljicu. Počele smo se družiti prvo na pauzama, pa su slijedile kafe poslije fakulteta, izlasci vikendom.. Na kraju prve godine smo se sprijateljie sa jos dvojicom kolega. Nas četvero smo postali nerazdvojna mala grupica. U jednom od njih dvojice pronalazim najboljeg muškog prijatelja. Mogli smo reći jedno drugom sve o sebi, i najbolje i najgore. Kada sam izašla iz dugogodišnje veze bio je tu za mene da me sasluša, da dode sa mojom drugaricom u pola noći da me iznenadi. To je bilo prijateljstvo koje sam viđala samo na filmovima. Nakon dva mjeseca od prekida, on mi priznaje da je počeo osjećati prema meni nešto više od prijateljstva. Ne mogu reći da sam ostala šokirana, jer su svi to očekivali, ali kao da to nisam željela da čujem. Objasnila sam da ga mnogo volim, ali da nisam spremna za novu vezu, da se još oporavljam od prošle. Rekao je da će me čekati koliko god bude trebalo. Naše druženje se nastavilo sasvim normalno.
Bili bi na predavanjima zajedno, išli smo u druge gradove na izlete, izlazili vikendom, na vikendici gledali filmove pa se poslije ponoći vraćali kući, vozila sam njegov auto iako nisam godinu dana sjela ni u svoje. Kada su nas zatvorili zbog korone nalazili smo se u parku i pričali.
Nakon psr mjeseci našeg baš aktivnog druženja saznajem kako je ljudima pričao da smo mi u vezi iako nismo se nikada ni poljubili, i još milion stvari vezanih za nas. To me mnogo povrijedilo. Rekla sam da više ne možemo biti tako bliski i da je najbolje da se družimo samo dok smo na predavanjima.
Tu se sve promijenilo.
Taj prekid prijateljstva me 1000x više zabolio od prekida šestogodišnje veze. Ali nisam mogla preći preko nekih laži. Nije mu to trebalo.
Prije 20 dana smo slavili rođendan moje drugarice, čekajući da prođe policijski sat da možemo kućama , legli smo svi i gledali film. On je ležao do mene. Naslonio je glavu na moje rame. Osjetila sam trnce kroz tijelo. To je bio prvi fizički kontakt između nas dvoje. Naravno ako ne brojim zagrljaj i poljubac u obraz. Prešla sam an drugu stranu kreveta, jer nisam željela da neko to vidi. Tada bi njegove "laži" ispale istina. Kada smo odlazili, rekla sam svima da dođu kod mene na kafu, na šta je on rekao " propustila si svoju šansu".
Prije 10 dana, izlazim s drugaricama u grad, gledam u telefon i sudarim se s njim i nekom djevojkom. Samo sam ga pogledala, i tih par sekundi je trajalo vječnost. Ona je nešto promrmljala,ne znajući ustvari ko sam ja, a nas dvoje smo se nastavili gledat. Naravno, saznajem da je našao curu. I sad da skratim priču, poslije toga ništa više nije isto. Izbjegava me skroz, ako nešto posaljem na chatu ostavi seen, odgovori ako je nešto vezano za fakultet.
To je osoba koja me najviše povrijedila u životu, i kad skontam da ću mu doći uskoro (ako me pozove) na diplomski, i da ćemo se tu rastati zauvijek definitivno, kao da me neko nožem u srce ubode.








affiliates: